Hvala na posjeti / Thank you for visiting

ina artist page

Sve ovisi o pogledu, tko gleda, u što gleda i što doista vidi....

o meni

Ina - Ivana Kolić

Rođena 1977. u Zagrebu. Umjetničko stvaralaštvo njen je osobni poziv od rane mladosti. Osnovnu muzičku školu Blagoje Bersa (klavir) završava sa 12 godina. Profesionalnu likovnu edukaciju prima u centru za likovni odgoj grada Zagreba, u srednjoj školi za primjenjenu umjetnost i dizajn te na grafičkom fakultetu. Svoja likovna umijeća samostalno usavršava radom u atelieru vitraja uz povremeno stručno vodstvo akademskih slikara iz Hrvatske. Svojim radovima se do sada predstavila na mnogobrojnim skupnim te nekoliko samostalnih izložbi. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb (HDLU Zagreb) te osnivač i voditelj INART udruge za trajnu izobrazbu i kulturu s verificiranim programima za izvođenje radionica s područja likovnog i kreativnog oblikovanja. Sudionik je i organizator niza kulturnih, humanitarnih projekata i izložbi. Osim slikarstvom i likovno pedagoškim radom, bavi se grafičkim dizajnom, fotografijom i ilustracijama. Autorica je mnogobrojnih grafičkih oblikovanja i dizajnerskih rješenja za potrebe tiska različitih publikacija te vizualnih identiteta domaćih i inozemnih tvtki.

Njezini likovni radovi nalaze se u galerijama te privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Recenzije

"DODIR" (2011) - Izložba slika Ivana Kolić spaja dva važna aspekta socijalno angažirane likovnosti; realizaciju pokušaja vlastitog izričaja, unutarnjeg psihološkog naboja te poučavanje i usmjeravanje drugih ka istom. Ovom izložbom ona, na neki način, oboje spaja u jedinstvenu cjelinu povodeći se jednom od starih likovno-pedagoških tradicija. Ivana Kolić se po svojemu unutarnjem ustroju, prirodno i spontano usmjerila prema postupku i principu učenja, a time i dala osobni primjer polaznicima likovnih radionica kojeg već niz godina s ljubavlju vodi. Ona svakako usvaja i rad sa fotografije, tako prisutan u suvremenom likovnom stvaralaštvu. Podređujući izložene radove likovnoj analizi uočavamo igru sa kompozicijom tj variranjem kadra - smještaja motiva u format. Autorica želi neverbalnom metodom sugerirati određena emotivna/duševna stanja i slikanog i slikara. U istom naumu joj pomaže primjena veććinom plošnog oblikovanja, gdje vrlo složene forme reducira na više ili manje jednostavne obojane površine. Kada govorimo o samoj površini, primjećujemo svjesni eksperiment sa teksturom i fakturom, a što ju ipak dovodi u područje rada sa kombiniranim tehnikama. Ritam je svugdje blag, kao i kolorit, s mjerom suzdržan, tek ponegdje sa kojim bljeskom ekspresivnosti, i to pretežno vidljivo u potezu kistom. U konačnici primjećujemo privrženost intimističkom formatu, što je potpuno sukladno njezinoj osobnosti. Odabir same teme tj. motiva ostaje trajno zapreten u misteriji ženske psihe ali nas, kao promatrače navodi na razmišljanje o svevremenom značaju i opojnosti onoga što nazivamo dodir, ženstvenost i ženi svojstvena ljepota.

- Alfred Freddy Krupa prof.akademski slikar

"TRAGOVI" (2015) -  Nitko ne smije biti zaboravljen. Starost, mladost, religioznost, djetinja začudnost na licima nekih dalekih i nepoznatih ljudi - sve je to ono što Ivana Kolić traži u beskonačnom moru lako pribavljivih foto-referenci. Ta blagodat vizualne dostupnosti (u suvremenog načina života) prilika su za ovu grafičku dizajnericu i umjetnicu, da posežući za prokušanim postupkom ponovnog i poosobljenog proživljavanja gotovog vizualnog podražaja kroz re-oslikavanje i re-ocrtavanje (iskoraknuvši izvan okvira svoje osnovne struke), iskaže svoj unutarnji poriv, svoju temeljnu ideju. A taj poriv je staviti i stavljati u svijest neko nepoznato, neznano, možda i sasvim kratkoživuće lice, kao čin ostvarivanja neke vrste trajnog osobnog kontakta (na razini ideje) i stvaranja osobnog vizualnog pamfleta o priznanju prava na pažnju i temeljno poštovanje svakog ljudskog bića rođenog na ovoj planeti. Ivana Kolić kao da sa svakim izloženim uratkom želi ustvrditi "Nitko ne smije biti zaboravljen, nitko ne smije biti odbačen!"I možda je upravo taj ishodišni koncept ove male izložbe njezin najvredniji aspekt. Zbog toga ova recentna prezentacija, tradicionalna po odabiru tehnike i njenom crtačkom/slikarskom tretmanu, hvalevrijedno graniči sa konceptualnim predstavljanjem.

- Alfred Freddy Krupa prof.akademski slikar

"LIGHT" – igra svjetla i sjene'' (2017.) -   U svom novom ciklusu slika ''LIGHT – igra svjetla i sjene'', Ivana Kolić metaforički je krenula na put traženja unutarnjeg svjetla, pri čemu je tamni prostor slike postao pozornica, iz čijih dubina izranjaju blistavi arhetipski likovi, koji simboliziraju različita duševna stanja i kreativne sile u čovjeku. Tu se pojavljuje lik balerine koji nam dočarava uronjenost bića u plesni pokret, zatim lik čovjeka u meditaciji, kao i lik unutarnjeg vodiča / svećenika u tamnom plaštu, silueta gole žene, lice drevne Boginje, žena okupana vodom u svjetlu svijeće, glava mačke, tipke klavira, lik anđela koji u položaju fetusa pluta u imaginarnom bestežinskom prostoru Svemira. Svi ti likovi i predmeti dočaravaju nam ona stanja i emocije, uz pomoć kojih dublje spoznajemo vlastito intuitivno i kreativno biće: kroz ples i glazbu, u povezanosti sa vlastitim tijelom, u meditaciji i kontemplaciji, posmatrajući slike u svom umu, prateći svoj dah i misli, kroz osobne duhovne rituale, pri čemu sam čin kreacije istovremeno postaje i put posvećenika, šamana i iscjelitelja, potraga za tajnom bića i njezino otkrovenje. Razotkrivajući tamne koprene jednu po jednu na svakoj novoj slici, koje istovremeno predstavljaju i simbolične postaje na putu unutarnje spoznaje, Ivana snažnim kontrastom osvjetljava minimalističke kompozicije, naglašavajući uvijek jako svjetlo na pojedinom detalju, obrisu figure, licu ili mačijem oku, a koje se onda postepeno zgušnjava prema rubovima slike, uranjajući u nepropusnu tamu. Čitav taj ciklus daje nagovještaj mističnog putovanja, netom dovršeni prolaz kroz ono što ezoterici nazivaju ''tamna noć duše'', koja se kompletira pronalaženjem dubokih unutarnjih uvida i novih nadahnuća, svega onoga što nas prosvjetljuje iznutra, no istovremeno se kroz ovaj ciklus osnažuje i svijest o dvojnosti ljudske prirode, plesu svjetla i sjene, koji se transcendiraju u kreaciji novog bića, kao na slici ''Anđeo''. Magični je to realizam, gdje se elementi fantazije, snova i vizija prepliću sa stvarnošću, pozivajući nas na isčitavanje bogate simbolike i duhovnih značenja u rafiniranoj tonskoj paleti i majstorski dočaranoj perspektivi, gdje nas podjednako i svjetlo i tama pozivaju na kontemplaciju onakraj racionalnog uma, u raskošni prostor unutarnjeg hrama na Ivaninim slikama.

- mr. art Krešimira Gojanović

"MoonLIGHT" (2019) - Književnik piše, skladatelj komponira a slikar slika. Svaka umjetnost određena je tj. definirana svojom temeljnim izražajnim formama: pjesmom/romanom, skladbom, slikom/crtežom...i ono što razlikuje dobrog od prosječnog stvaratelja  je sposobnost i razumijevanje manipulacije i upotrebe elemenata koji čine temeljni govor svake od umjetnosti. U slikarstvu (uključujući crtež i grafiku) stvaralac barata tkz. likovnom elementima tj. likovnom gramatikom. Ivana Kolić završila je našu slavnu i najstariju srednjoškolsku likovno-obrazovnu ustanovu - Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i kod Ivane to školovanje nije ostalo bez učinka kako se to nažalost desi ne baš tako rijetko. Kad čovjek ima bogat unutarnji svijet i bogatu interpretaciju svijeta koji ga okružuje, on poželi s vremena na vrijeme, to izraziti na van i podijeliti s drugima kako bi njegovo vlastito razmišljanje i doživljavanje bilo još i jače. Ivana Kolić u tom svojem "saopćavanju svijetu" oko nje koristi stečeno školsko znanje likovnog jezika. Tako i u slučaju ovog najnovijeg ciklusa (kao i onog prethodnog) maksimalno upotrebljava i istražuje izražajne mogućnosti kontrasta svijetlo-tamno (ali i efekata variranja kompozicije, redukcije i dr.). Ona se na potpuno crnoj podlozi potpuno svjesno igra s likovima poznatima iz popularne kulture ili s lako prepoznatljivim i dopadljivim motivima (leptir, djevojka koja izranja iz vode, ljubavnici i dr.). Taj odabir upravo je promišljeno izabran, takve trenutno spoznatljive i svima razumljive (a ponekad i ikonične motive) kako bi bez prepreka koje opterećuje "netrenirano" oko likovno neobrazovana promatrača došla do svakog namjernika i "interesenta". Zašto? Ivana Kolić (koju imam čast poznavati sada već niz godina) kao osoba temeljno je zainteresirana za prenošenje poruka, ideja i poućavanje onoga što ona smatra bitnim "duhovnim" temama. Koje bi to "prave" teme (koje se skrivaju iza površine tj. navedenih popularnih motiva) bile? Prethodni ciklus gotovo istog vizuelnog izričaja nazvala je "LIGHT" (svjetlost), a ovaj najnoviji "moonLIGHT" (mjesečina, svjetlost Mjeseca). I upravo je to direktan odgovor na ovo pitanje kao i na pitanje zašto se Ivana već godinama ne odustaje baviti likovnim izražavanjem. Ona jednostavno želi prenašati (biti involvirana u proces) i prenijeti (!) ono što ona smatra svojevrsnom "porukom svjetlosti" u svim njenim formama tj. oblicima, emocijama (ljubav kao temeljnom i sveprisutnom emocijom) i učincima na promatrača. I u tome bez sumnje uspijeva.

- Alfred Freddy Krupa prof. akad.slikar

"MoonLIGHT" (2019) - Nakon prošlogodišnjeg ciklusa slika ”LIGHT – igra svjetla i sjene”, kroz koji je Ivana Kolić u nizu tonskih slikarskih zapisa sa fantazijskom tematikom krenula u potragu za unutarnjim svjetlom kao univerzalnom esencijom duhovno-kreativne spoznaje, kroz novi ciklus slika ''MoonLIGHT / Mjesečeva svjetlost’’, autorica nastavlja istraživati područje nesvjesnog, intuicije i snova, dočaravajući nam skrivenu stranu naše prirode, lunarnu protočnost i promjenjivost svijeta emocija, koji je metaforički predstavljen kroz transformacije ženskog lika i elementa vode. Za razliku od sunčeve, mjesečeva svjetlost je prigušena i zasjenjena, raste i opada u ciklusima kroz plimu i oseku unutarnjih impresija, te nas onakraj logičnog i racionalnog uma odvodi u područja tajni koje se razotkrivaju kroz jezik simbola, u susretu sa ‘’unutarnjim čarobnjakom’’ ili Animusom koji u ženskoj duši predstavlja skriveni pol unutarnje snage. Tako i kroz ovaj ciklus Ivaninih slika opet pratimo jedno mistično putovanje prema afirmaciji ženske kreativne energije, gdje ženski lik poput drevne Perzefone ponire u podzemlja vlastite duše da bi ovladao skrivenim moćima. Žena na njezinim slikama istovremeno je i umjetnica i čarobnica, preobražavajući leptir i vodena vila koja stvara sa lakoćom i u plesu, spajajući eros i duhovnost u jedinstvenom toku svijesti poput velikih svećenica, koje su tumačile tajne života u drevnim misterijskim hramovima. Pod zvjezdanim nebom, okupana mjesečinom, dok slika i svira, ili se u tantričkom plesu sreće sa svojim Animusom u procesu ‘’mističnog vjenčanja’’, pred nama se ukazuje lik Vješte žene, koja je multi-dimenzionalna kroz tri faze rastućeg, punog i padajućeg Mjeseca, u kojima se ogleda stvaralačka sila žene i prirode. Taj bajkoviti svijet je ne-linearan, satkan istovremeno od starih sjećanja i ‘’déjà vu’’ doživljaja, od intuitivnih bljeskova koji nas zapljuskuju poput svježe vode u samotnim noćima. U njega možemo uroniti sa sposobnošću da budemo što god poželimo, sa regenerativnom imaginacijom koja naša vlastita iskustva pretvara u putovanja mitskih junaka i junakinja, u naslikanu pripovjetku potrage za izgubljenom i ponovo pronađenom dušom. U svjetlu mjesečine sve je moguće, tu se događaju susreti Erosa i Psihe, čežnja za povratkom u stanje Jedinstva gdje duša poput blistave Šukre (Venere) osvjetljava skrivene i potisnute djelove bića, sa sviješću da u prostorima Kreacije nema pogrešnih koraka, jer čak i stranputice predstavljaju put prema spoznaji, ako ih pretvorimo u slike i priče, i ako se zemaljske kušnje transcendiraju kroz sagledavanje šire cjeline. Tada stvaralački čin postaje i magija i religija, sjećanje na prve slike čovječanstva, utisnute na zidovima tamnih špilja kao vječna čovjekova potreba da njeguje i materijalizira svoje vizije i da se kroz tamu neznanja probija sa svjetlošću maštovitog, radoznalog uma, prenoseći svoje slike generacijama koje će doći iza njega. Stoga svatko od nas može u Ivaninim novim djelima sagledati istovremeno i neke sasvim osobne asocijacije, kao i univerzalne teme duhovne potrage, zemaljske ljubavi, pročišćenja, preobrazbe i ponovnog rođenja na izvorima unutarnje kreacije.

- mr. art Krešimira Gojanović

 

OSVRT AUTORA

Nije li prolaznost smisao našeg postojanja, naše težnje da ostavimo trag...

Svijet koji nas okružuje nismo u mogućnosti mijenjati, no sliku na zidu možemo odabrati sami :)

Umjetnost zaslužuje posebno poglavlje u životu svakog čovjeka. Mišljenja sam da umjetnost nije samo dio opće kulture, već prilika za izraz osobnog doživljaja, primanja i slanja poruka te poziva na plemenitost, ljudskost i toleranciju. Koristeći umjetnost i likovnu pedagogiju, podupirem osobnu nadu za pozitivnim promjenama u društvu. Vjerujem da je jedino Kreacija vrijedna postojanja i u njoj je i umjetnost ta koja ne poznaje zabrane i ograničenja, raznolika i jedinstvena!

Trenutak pretvoriti u vječnost moguće je u svijetu umjetnosti. Ona je trag koji se ne briše. Umjetnost je od davnina trag ljudske egzistencije. Za mene, umjetnost i posvećenost likovnom radu je ZEN zona bez suvišnih kolorita i detalja, meditacija u kojoj se isprepliću potez, kontrast i forma u skladnoj kompoziciji života. Govor simbola i redukcija koju koristim u radu inspirirana je značajem suprotnosti i jednostavnosti gdje je manje - više. Likovne forme kao što su Kjaroskuro (talijanski: Chiaroscuro, svjetlo-tamno) gdje kontrast izaziva i vrlo jak emocionalni utisak i kao cjelina i posebno sa svakim svojim dijelom, utjecaj je ostavštine Rembranta i  Caravaggia koje osobno, iznimno cijenim.

Čast mi je ostaviti trag u tuđim životima, on ne mora imati neki značaj niti vrijednost, samo je trag postojanja nepresušne Kreacije.

Ina - Ivana Kolić

KontaKt

Mob: +385 92 2584967

e-mail: inart.zg@gmail.com

Facebook: InArt